Drugo lice

U tom trenutku kroz glavu prolaze svi trenuci života, i oni dobri, i oni usrani. Neki lagani dani na jezerima, sumraci u bojama proklete ljubičaste boli, mirisi žena koje si volio, ali i očaj bolnica, trenutak paljenja rendgena u kojem sve postaje suho, sva ona presijecanja u grudima, sav onaj bijes od spoznaje da nisi jedini, a zapravo si sam. Prokleto sam.
Stajao je pokraj kreveta s napetim pištoljem i gledao to poznato lice, taj zamišljeni izraz muškarca koji spava, čovjeka kojeg je morao mrziti, kao što je i mrzio sebe.
Sjetio se kada je otkrio. Sjetio se kada ga je prvi puta vidio, kada je prvi puta pojmio te ukradene geste i fotokopiranu mimiku lica. Baš tada, on sam bio je na dnu, bez stana, bez posla, bez žene, bez novaca koji su nestajali na skupim terapijama. A onda je ugledao Njega. Na televiziji. Onda je ugledao sebe kakav je mogao biti, kakav je trebao biti. Ovaj drugi on bio je bogat, bezobrazno bogat, bio je siguran u sebe, imao je njegov vlastiti ukradeni autentični šarm. Ali ovome drugome geni se nisu poigrali, nisu aktivirali samodestruktivna molekularna govna zbog kojih on sam, eto, sada, večeras, pored kreveta ovoga drugog i s teškom mukom i drhtavom rukom drži napunjen pištolj.
U tom trenutku kroz glavu su mu prošli svi trenuci u kojima je možda zajebao, svi trenuci koji su možda nekako doveli do ove njegove, vlastite pobune gena, svi trenuci zbog kojih je sebe zamrzio. Logično. Logično je da sebe mrzi. Logično je da mrzi i njega.
Kloniranje više nije ništa neobično, ali nije mogao shvatiti tko se to poigrao njime. Roditelji? Zašto? Da li su znali da je bolestan, ili da će u budućnosti biti bolestan, pa su htjeli imati siguran backup njega samoga ako nešto pođe po krivu. I očito jeste, vjerojatno neki od prokletih genskih švercera, vjerojatno su poklonili njegov autentični materijal, podvalili ga nekom bogatom paru. To ljigavo podzemlje koje vrti milijarde. Dolara, gena, informacija i života.
Pomislio je još jednom da li bi prema njemu trebao nešto osjećati, da li bi ga trebao poštedjeti. Ali nije ništa osjećao. Već dugo nije osjećao ništa osim prevare. Jednom zauvijek, odlučio joj je stati na kraj. Jednom, za vječnost, teškom mukom, pridigao je drhtavim rukama pištolj.