- Ajde budalo, sidi!
rekao je jučer na konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora Luka Bebić, novopečeni predsjednik parlamenta jednome zastupniku SDP-a.
Što me potaknulo da se sjetim najboljih uvreda u hrvatskoj politici. Ne da je Sabor "sveta krava", prije je, kako je to čini mi se Arlović rekao, "kokošinjac", već zato što su neke od tih uvreda toliko legendarne i ušle u narod i u govor i postale prave fraze i uzrečice. Uostalom, parlamenti i jesu mjesta verbalne razmjene, ovakve ili onakve, a u mnogima se događaju i pravi fajtevi. Nasreću, ili nažalost, nismo prisustvovali kečerskim mečevima naših zastupnika, osim svojedobnog Rojsovog šamaranja Damira Kajina.
- Gospođo zastupnice, nije vas Bog stvorio za mudraca, nego za madraca, misao je (misao???) nekadašnjeg laprđana zastupnika Ante Kovačevića. Uvreda oko koje je javnost s pravom najviše reagirala.
U prošlome je sazivu Sabora bilo nekoliko uvreda od kojih su nekako najistaknutije ostale one ženskih zastupnica. Legendarne Zrinke Babić Petričević s vrlo osobnom uvredom prema Milanki Opačić, kao i opće gluposti o "heteroseksualnom univerzumu".
Poruge tipa "komunjare" ili "hadezenjare" ipak nisu toliko dio političkog govora, već više kolokvijalnog, pogotovo onoga koji se nađe na forumima, ali su vezane uz politiku.
Ipak, apsolutni car uvreda, poruga i vrijeđanja je pokojni predsjednik Franjo Tuđman. I to je njegova velika zasluga i doprinos bogatstvu hrvatskoga jezika.
Evo antologijskih poruga i uvreda bez kojih bi hrvatska političčka stilistika, to doista mislim, bila mnogo siromašnija. One govore, ako ništa drugo, i o tome kako politički govor može biti i kreativan:
- A oni koji se prodaju i ne samo da se prodaju, već se i nude ... za Judine škude...
- ...mutikaše, smutljivci i... jednostavno - prodane duše.
- ...jalnuški diletanti...
- ...žuti, crveni i zeleni vragovi...
- ...stoka sitnog zuba... (featuring Zmago Jelinčić, 20. january 2008. - Sunday Two)
Trenutno se ne mogu sjetiti više, ali i ovo me razveselilo.
p.s. (21.01.2008.) Na kraju je ispalo da rečenicu s početka posta nije izrekao Luka Bebić, ali on će ipak ostati u tagovima i tragovima ovoga bloga
rekao je jučer na konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora Luka Bebić, novopečeni predsjednik parlamenta jednome zastupniku SDP-a.
Što me potaknulo da se sjetim najboljih uvreda u hrvatskoj politici. Ne da je Sabor "sveta krava", prije je, kako je to čini mi se Arlović rekao, "kokošinjac", već zato što su neke od tih uvreda toliko legendarne i ušle u narod i u govor i postale prave fraze i uzrečice. Uostalom, parlamenti i jesu mjesta verbalne razmjene, ovakve ili onakve, a u mnogima se događaju i pravi fajtevi. Nasreću, ili nažalost, nismo prisustvovali kečerskim mečevima naših zastupnika, osim svojedobnog Rojsovog šamaranja Damira Kajina.
- Gospođo zastupnice, nije vas Bog stvorio za mudraca, nego za madraca, misao je (misao???) nekadašnjeg laprđana zastupnika Ante Kovačevića. Uvreda oko koje je javnost s pravom najviše reagirala.
U prošlome je sazivu Sabora bilo nekoliko uvreda od kojih su nekako najistaknutije ostale one ženskih zastupnica. Legendarne Zrinke Babić Petričević s vrlo osobnom uvredom prema Milanki Opačić, kao i opće gluposti o "heteroseksualnom univerzumu".
Poruge tipa "komunjare" ili "hadezenjare" ipak nisu toliko dio političkog govora, već više kolokvijalnog, pogotovo onoga koji se nađe na forumima, ali su vezane uz politiku.
Ipak, apsolutni car uvreda, poruga i vrijeđanja je pokojni predsjednik Franjo Tuđman. I to je njegova velika zasluga i doprinos bogatstvu hrvatskoga jezika.
Evo antologijskih poruga i uvreda bez kojih bi hrvatska političčka stilistika, to doista mislim, bila mnogo siromašnija. One govore, ako ništa drugo, i o tome kako politički govor može biti i kreativan:
- A oni koji se prodaju i ne samo da se prodaju, već se i nude ... za Judine škude...
- ...mutikaše, smutljivci i... jednostavno - prodane duše.
- ...jalnuški diletanti...
- ...žuti, crveni i zeleni vragovi...
- ...stoka sitnog zuba... (featuring Zmago Jelinčić, 20. january 2008. - Sunday Two)
Trenutno se ne mogu sjetiti više, ali i ovo me razveselilo.
p.s. (21.01.2008.) Na kraju je ispalo da rečenicu s početka posta nije izrekao Luka Bebić, ali on će ipak ostati u tagovima i tragovima ovoga bloga
Nema komentara:
Objavi komentar