Priča o dvije glave

- Prva glava, druga glava, treća glava, četvrta glava - pa šesta glava!, rekao je bradati urednik listajući knjigu u jednom od onih američkih ureda u starim Chicago zgradama nekom mršavom tipu, - a gdje ti je peta glava?
- Imam problema s petom glavom., rekao je mršavi tip

- "Imam problema s petom glavom!", ponovio je prvi čovjek onome do sebe u kinu, - kako glupa rečenica! Nisam nikada mislio da ću čuti rečenicu "Imam problema s petom glavom" u bilo kojem zamislivom kontekstu.
Ovaj se nasmijao i malo promislio:
- Ma možda je stvar glupog prijevoda. Mogli su prevesti sa "poglavlje" ovo "chapter". A ne glava.
- Je da.

Poslije, po izlasku iz kina koračali su onako prignuto i glupo s rukama u džepovima, kao što inače izgledaju dva tipa koji su otišli skupa u kino. Ma znate! Znate da uvijek u iz kina izlaze i neka dva tipa! Cimeri ili oni koji se znaju s godine. E, ti su izašli.
I tako, da imaju o čemu pričati dok prolaze Cvjetnim trgom negdje oko 11 naveče, kaže Prvi Drugome:
- Ali, vidiš, ima jedna zanimljiva priča o glavi.
- Da?
- Ma da, navodno je istinita, pričala mi je Vesna dok je stažirala na neurologiji. Znaš Vesnu?
- Je, da, ona s kosom.
- Ona s kosom, ta. Uglavnom, tip se jednoga jutra probudi s osjećajem da mu je glava veća. I stvarno, pogleda u ogledalo i učini mu se da je veća. Siguran je. Ono, ode na posao i čini mu se da ga svi čudno gledaju. Glava mu je teža i veća, sto posto. I živcira ga to dosta, misli čitav dan o tome. Ode spavati, a ono, sljedeći dan - glava još veća.
- Ma daj.
- Da. Sad je već ono velika. Tip je u panici. Onako, glavurda. Ne zna šta da radi. Ode na posao i opet mu se čini da svi bulje i da se smiju. Radi nešto tako i sve mu nešto teško držati to na vratu. I sljedeći dan - ogromna!
- Kao ministar Šuker.
Prvi razmisli:
- Mmm da. Tako nešto. I tako sad stvarno, ono, odluči ostati doma. Pije neke tablete, drži to čudo na jastuku, leži, ono, očaj! To je ogromno. Sljedeći dan - ne može izaći iz kuće! Ne prolazi glava kroz štok! Ni sa strane ni nikako. Zove on hitnu, dođe hitna, vide svi - glava normalna, ali čovjek nije. Pa da će ga prevesti na psihijatriju, ali ovaj ne da. Urla da neće proći kroz vrata, ne da, ne da. E, a mislim da je to bilo u Francuskoj negdje jer tamo imaju kao razvijene te kućne posjete da se to može. I dolazi psihijatar doma njemu, razgovara, ovaj uvjeren da mu je glava veća svakim danom. Ništa, ono pilule, ništa ne pomaže, ovaj psihijatar dolazi, razgovara, ništa. Tip više ne izlazi iz sobe, jer mu glava ne izlazi, ne jede. I tako odluče oni da mu dolaze ženske iz socijalne pomoći za bolesnike donositi hranu u sobu. I dolaze one tako par tjedana, glej, ovome je glava već ko pola sobe valjda, i izmjenjuju se. I dođe tako jedan dan jedna mala i pogleda ga, raširene oči i kaže: "Joj, koliku glavu ti imaš!" Kao u Crvenkapici. "Joj, koliku glavu ti imaš" kaže ona njemu i pogleda ga, pogleda on nju. I oni se zaljube.
- I?
- To je to. Mislim, oni se zaljube, kraj, točka.
- Pa kakva je to priča, molim te?
- Pa to znači da se ljudi vole i zaljube kada mogu dijeliti svoje ludilo, to je poanta.
- Aha, to! A lijepo u stvari.
Drugi malo razmisli:
- Pa jel sada mogo prolaziti kroz vrata i to?
- Mogao je, poslije je sve bilo normalno.
- Čekaj, kao to?
Prvi razmisli.
- Ne znam, valjda..., kad si posložiš stvari u glavi, onda je i glava nekako manja i glava ide lakše kroz vrata, život, valjda to. Moram pitat Vesnu.
- Onu s kosom.

pictures by: http://www.morguefile.com/